Do viđenja,domovino…

Nedavno čitam razne vijesti iz domovine,i naletim na tekst u kojem se spominje da onaj koji voli svoju domovinu ne odlazi iz nje. Ja sam otišla. Znači li to sada da ja ne volim svoju domovinu? Znači li da sam trebala ostati tamo gdje su plaće sve manje,troškovi života sve veći,tamo gdje treba imati vezu za banku,doktora,posao,kredite i ostalo?

Smatram da ne. I smatram da volim svoju domovinu samo u tuđini si mogu priuštiti pristojniji život. Priznajem da mi nije bila sila otići jer sam imala stalan posao i dobru plaću no uvelike su utjecali neki drugi faktori. Možda mi samo treba neko vrijeme samoće,vrijeme će pokazati svoje. Svoju domovinu volim,ali od ljubavi se ne živi.

Naravno da nije bilo lako,ipak je drugi jezik,druga kultura i sve je drugačije nego doma. Nemam prijatelje oko sebe,ovdje se ne ide na kave i ljude ne zanima ništa oko njih. (Barem po mome dojmu) Ali ne može sve biti savršeno pa sam se tako i pripremila na to. Prihvatila sam takav život. Prihvatila sam da voljene neću vidjeti po 6 mjeseci i više,da neću biti prisutna na važnim događajima moje obitelji i prijatelja i to je jako teško ali nadam se da će se isplatiti i da će barem jedan dan doći a da neće biti težak.

Osobno nikada nisam osuđivala ljude koji su se vratili iz inozemstva ali sam dosta puta čula osude i kako su ti ljudi glupi jer su se vratili,no sada mogu reći da ih u potpunosti shvaćam. Obitelj i prijatelji su neprocjenjivi. Nekako su lakši dani kada mogu ćuti glas neke drage osobe koja će popravit sve loše u danu. Tako sam i danas nazvala tetu koja je prvo pitala Petrica,budeš onda još dvije godine gore pa se zauvijek vračaš? Baš me nasmijala i ostavila bez teksta,a zapravo i nije dala lošu ideju. Tko zna što će život donjeti kroz dvije duge godine.

Za sada samo jedno znam,

domovino ovo nije zbogom nego do viđenja…

p.s. volim te…

 

Advertisements

Kako uspavati Bubimira

20180630_213917
Buby

Pozdrav svima,

Ovo malo čudo zove se Bubimir,udomljen je sa svega par mjeseci.

Došao je spontano,bez plana a i tako je odlično ispalo,jer došao je baš kada je trebao..

Možda je baš zato previše razmažen..

Često se dogodi kada dođem u trgovinu,prvo idem do polica gdje se nalazi mačja hrana i igračke pa zaboravim kupit ono po što sam zapravo došla,pa šaljem supruga ponovno u dućan.. (poznato,zar ne?)

Od prvog dana živi kao mali princ,ne nedostaje mu ništa,neki čak kažu da ima i previše..možda…

Svjesna sam da se mačke ne daju istrenirati i ne mogu ponašati onako kako mi želimo,no vesele nas na neke druge načine,i baš kada me jako naljuti sjetim se svih onih njegovih „dobrih“ djela.. Kada je bio jako malen,nisam ga htjela puštati van da se ne izgubi,no polako sam popustila da može malo na svjež zrak. I tako je Bubimiru došlo da malo odluta i ne javi se,baš kada sam ga prvi puta ostavila bez nadzora. Polako je padao mrak i počela sam ga dozivati,no naravno nije se odazvao iako me čuo. Strah je krenuo i potraga je počela po svuda. Nakon sat vremena provukla sam se kroz malu šumu do susjedove zapuštene kuće u kojoj godinama nitko ne živi i iza kuće zatekla Bubimira kako spava kao da se ništa nije dogodilo. Primila sam ga i odnjela kući a on se i dalje pravio kao da se ništa nije dogodilo,a mene skoro srce ostavilo.

Prošlo je neko vrijeme,i opet je bio bez nadzora i sakrio se ispod malog krova,te iste kuće i nisam nikako mogla do njega nego pružit mu kutiju da skoči u nju…naravno,to mu je postala glavna igra…  Uvijek sam se trudila odvojiti vrijeme za njega,jer ako nemamo vremena za ljubimca smatram da je bolje da ga nemamo. Pa čak i kada sam morala ustat prije zore,igrala sam se s njim do kasno u noć. Sve dok me jedan dan nije umor savladao,a Bubimir je baš bio u punoj snazi za igru. Tada sam po internetu tražila bilo šta samo da ga smirim jer nijedna igra i igračka nije pomogla. I tada sam našla-uspavanke za mace,bila sam sretna,a još sretnija kada sam vidjela da stvarno radi,i da moja maca uz uspavanku odmah zaspi. Znam da su mace više noćni tipovi,no moj je stalno bio u kući pa sam se trudila što više izmoriti ga po noći,a prije spavanja…uspavanka naravno.

Eto,to su samo neki Bubijevi događaji,i baš sada kad sam htjela uzeti svojih 5minuta,opet je odlučio imati „žutu minutu“ i razvaljivati sve oko sebe,i mjaukati baš pored ulaznih vrata da susjedi čuju,uzalud sve igračke oko njega. No nakon 5minuta se smirio,i odlučio leći pored mene. Trik? -Uspavanka,naravno…

Toliko zasada od mene…

 

Malo o mačkama….

Pozdrav svima.

Nadam se da postoji još netko osim mene sa simptomom Ailurofilia,odnosno pretjerana ljubav prema mačkama. Nažalost bez jedne smo nedavno ostali,naša mala Puffy se razboljela i nije izdržala..

Ostao nam je mačor Bubimir koji svaki dan nađe novi razlog da nas izludi,da nas nasmije i da nas usreći..

Nažalost znam dosta ljudi koji ne vole mačke,imam ih i u obitelji dosta pa kada dođu u posjetu maknu se od gospodina B kao da ima neku prenosivu bolest 🙂 ,neke čak ne smije ni pogledati.

Isto tako pojedini prijatelji,da slučajno ne bi sjeo pokraj nekoga,ipak je to hrpa dlaka i grebe sve oko sebe..

Ja osobno ne mogu zamisliti svoj život bez svoje hrpe dlaka koja me ponekad zna izluditi,ponekad nasmijati do suza,ponekad utješiti i ponekad pokazati da je on bitniji od bilo koje moje druge aktivnosti. To ponekad je svaki dan.

No,mnogi neznaju pravi razlog kako je naša ljubav postala velika jer je meni moj Bubi spasio život.. (o tome ćemo jednom)

Zbog njega sam još više zavoljela te male hrpe dlaka i svaki dan izluđujemo jedan drugog,on mene jer je razmažen a ja njega jer mu nedam mira.

A i čak sam neke uvjerila da su mačke super a tu je naravno zaslužan i Bubi..

Jer ipak nam je puno ljepše uz naše ljubimce,psa,mačku,zeca ili drugo…

Iako nas ne razumiju,mi pričamo s njima,radimo svašta za njih,a mislim da svi radimo nekoliko istih stvari kao npr kad odemo u dućan i vratimo se samo sa stvarima za svog ljubimca,gledamo ih kad spavaju,tražimo njihove izgubljene igračke,ostavljamo svoje aktivnosti zbog njih,držimo ih za šape (ili one nas)…

I zato sam sretna jer je većina ljudi shvatila da je naš mačak dio naše obitelji pa čak i oni koji ne vole mačke kada dođu u goste pozdravljaju Bubija.

Ipak ima nešto u tim (magičnim) životinjama.

Za kraj sam izdvojila meni najdraže zanimljivosti o njima…

Mace nam smanjuju rizik od srčanog udara,trljaju svoje obraze po nama jer označuju svoje vlasništvo,kada nas gledaju u oči i trepere nam tako nam pokazuju svoju ljubav i šalju poljupce,vide po mraku i meni ono najljepše-kada dođemo kući nakon napornog dana,vjerno nas dočeka na vratima…

Toliko zasada…

LP

P.

 

 

1518990428979

Willkommen

Pozdrav svima…

Prvim postom poželit ću dobrodošlicu svim posjetiteljima mog bloga.

Odlučila sam se baviti raznolikim temama za početak,kao što su moja velika ljubav-mačke,malo o noktima,malo o nama u dijaspori i razno…

Nadam se da će svatko pronaći nešto za sebe i da će Vam se svidjeti moje priče.

LP

P.